Advertise on podcast: Occamova britva

Grčki filozof Ivan iz Stobija napisao je da je čovjek plijen dobrog trenutka, igračka sreće. Sokrat je sreću izjednačavao s vrlinom. A sreća može biti i osjećaj, a može biti i rezultat krjeposnog života. Postoje i oni koji smatraju da je sreća samo u oku promatrača. Pa što je onda sreća? To je tema današnje Occamove britve. Naš je sugovornik doktor Filip Grgić s Instituta za filozofiju u Zagrebu.

„Bilo je otprilike tri sata ujutro kada mi se pred očima ukazao konačan rezultat mojih izračuna. Bio sam duboko potresen i tako uznemiren da na san nisam mogao ni pomišljati. Izađoh iz kuće i krenuh polako hodati po tami. Uzverah se na stijenu što se na punti otoka okomito nadvijala nad morem i ondje odlučih dočekati zoru.“ Ove je riječi napisao Werner Heisenberg. Njima je pokušao objasniti kako se osjećao kada je u lipnju 1925. došao do otkrića koje će promijeniti fiziku. Stari, klasični, pouzdani svijet je nestao, došao je novi u kojemu se tek trebalo snaći. Kako se filozofija snašla u tom novom svijetu? To je tema današnje Occamove britva. Naš je sugovornik doktor Boris Kožnjak s Instituta za filozofiju u Zagrebu.

Tekst je kratak, napisan je na dvije stranice. Desetljećima je bio nepoznat. Otkrio ga je autorov najbolji prijatelj i suradnik i objavio ga kao dodatak svoje knjige. Taj kratak tekst poznat je po zadnjoj, 11. tezi koja se nalazi uklesana i na autorovom grobu. Zašto je ta teza do napisana i zašto je ona danas tako poznata? To su teme Occamove britve. Naš je sugovornik dr. Mislav Žitko s Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Grčka riječ massein znači mijesiti. Od te riječi nastala je i grčka riječ masa koja znači ječmeni hljeb kruha. Iz te se pak riječi u latinskom razvila riječ massa, koja znači tijesto. U svakodnevnom govoru riječ masa označava tvar neodređenog oblika. Riječ masa može označavati masu željeza ili gromadu kamena, ali i veliku skupinu ljudi. Za jednog španjolskog filozofa ta je masa označavala sve što je pošlo po krivu u Europi i svijetu. Tko je taj španjolski filozof? Zašto je on smatrao da pobuna masa određuje svijet u kojemu živimo. To možete saznati u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik profesor doktor Žarko Puhovski.

Pojam su 2008. godine popularizirali dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju i ugledni pravnik. Obično se definira kao namjerno uvođenje suptilnih, neprisilnih utjecaja na ljude kako bi oni donijeli dobre odluke. Na engleskom taj se pojam naziva nudge, na hrvatskom prevodi se kao poticaj, gurkanje, nukanje. Nudge koriste vlade, dobrotvorne udruge i privatne tvrtke. Za neke to je idealan način da se bez prisile utječe na donošenje dobrih odluka. Za neke to je primjer manipulacije i socijalnog inženjeringa. O tom poticanju ili gurkanju govorimo u današnjoj Occamovoj britvi. Naše je sugovornik doktor Viktor Ivanković s Instituta za filozofiju u Zagrebu.

Netko je Diogenu iz Sinope, pripadniku ciničke filozofske škole, objašnjavao paradoks filozofa Zenona znan kao Trkalište. U tom paradoksu trkač nikada ne stiže na cilj jer kako bi došao do cilja, trkač mora prijeći beskonačno mnogo točaka u nizu. Diogen je nakon što je saslušao taj paradoks ustao i prošetao od stupa do stupa. Nisu svi paradoksi tako lako rješivi. Jedan je početkom 20. stoljeća tako zaprepastio jednog od najvećih logičara svih vremena da je ovaj odustao od pisanja svog životnog djela. Danas u Occamovoj britvi, u drugoj emisiji o paradoksima govorit ćemo o paradoksima koji su stoljećima mučili logičare, filozofe i matematičare. Naš je sugovornik profesor doktor Zvonimir Šikić.

Jedan od njih, znan kao Russellov, odvratio je filozofa Gottloba Fregea od završetka životnog djela. Za neke su zaslužni filozofi stare Grčke. U njima Ahil nikada ne sustiže kornjaču, čovjek ne može prijeći udaljenost između dvije točke, ispaljena strijela zapravo stoji na mjestu. Neki imaju i privlačne nazive, na primjer Lažljivac i Brijač. Neki nam pak tvrde da ne znamo kada nastaje gomila i kada netko postaje ćelav. I svi oni stoljećima muče filozofe, logičare i matematičare. O njima ćemo govoriti u slijedeće dvije Occamove britve. U tim emisijama naš je sugovornik profesor doktor Zvonimiur Šikić.

„Iz tih je stvari dakle bjelodano kako je grad jedna od naravnina i da je čovjek po naravi društvena životinja, i onaj koji je bez grada - zbog naravi a ne zbog slučaja - ili je nevaljao ili je bolji od čovjeka; poput onoga kojega Homer pogrdi kao »bez plemena, bez zakona, bez ognjišta“. Ovo je jedan od najpoznatijih ulomaka iz povijesti filozofije-početak Aristotelove Politike. Čovjek kao društvena životinja, riječi starogrčkog ζῷον πολιτικόν prevode se i kao čovjek kao politička životinja, čovjek kao političko biće, način je na koji je Aristotel nastojao opisati čovjeka, ono što je samo njemu svojstveno. Pored toga što je obdaren govorom, čovjek jedini živi u zajednici, bavi se politikom. Danas u Occamovoj britvi razgovarat ćemo o tim Aristotelovim riječima. Naš je sugovornik profesor doktor Žarko Puhovski.

Britanski matematičar i filozof Alfred North Whitehead izjavio je: “Najsigurnija opća karakterizacija europske filozofske tradicije je da se sastoji od niza bilješki uz Platona”. U Platonovom djelu posebno mjesto zauzima Država, dijalog u kojemu on pokušava pokazati kako bi trebala biti ustrojena država i kako živjeti u ovom svijetu. U Državi ima niz mjesta o kojima se raspravlja, jedno od njih je i navodni Platonov zazor prema pjesnicima. Što je Platon mislio o umjetnosti? Je li umjetnost i umjetnike, prije svega pjesnike, uopće htio u svojoj Državi? O tome ćemo danas govoriti u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik profesor doktor Ozren Žunec.

Britanski matematičar i filozof Alfred North Whitehead izjavio je: “Najsigurnija opća karakterizacija europske filozofske tradicije je da se sastoji od niza bilješki uz Platona”. U Platonovom djelu posebno mjesto zauzima Država, dijalog u kojemu on pokušava pokazati kako bi trebala biti ustrojena država i kako živjeti u ovom svijetu. U Državi ima niz mjesta o kojima se raspravlja, jedno od njih je i navodni Platonov zazor prema pjesnicima. Ima li u Platonovoj Državi mjesta za pjesnike? Što je uopće umjetnost kod Grka? Kakva je to idealno ustrojstvo grada koje je Platon dao u Državi. O otme ćemo govoriti o Occamovoj britvi. Naš je sugovornik profesor doktor Ozren Žunec.

Cijelog je radnog života predavao matematiku u Jeni. Hrvatska enciklopedija u članku o njemu piše da ga se može smatrati osnivačem suvremene logike. Plan mu je bio ambiciozan: zasnovati matematiku na čisto logičkim načelima, matematika je trebala biti dio logike. Smatrao je da treba izbjeći nejasnoće koje dolaze iz pogrešnog korištenja jezika. U jednom od svojih djela je napisao: „Umjesto da posebnu čistoću pojmova nađemo tamo gdje vjerujemo da smo blizu njezina izvora, sve gledamo razliveno i nerazlučeno kao kroz maglu“. Prvo djelo u kojemu je počeo ostvarivati svoj plan nosi naslov Pojmovno pismo. Tko je taj filozof? Je li mu uspio njegov plan? O tome u Occamovoj britvi razgovaramo s dr. Dušanom Dožudićem s Instituta za filozofiju i Zagrebu.

Bilo mu je samo 25 godina. Do tada je uspio doktorirati i kao urednik utrostručiti nakladu novina koje je uređivao. U tim se novinama zalagao za liberalne reforme i slobodu trgovine. Kada su pruske vlasti zabranile izlazak tih novina, njemu je bilo jasno da od postupne promjene i reformi nema ništa. Godine 1843. napisat će kratko djelo u kojemu će po prvi puta pisati o proletarijatu i otuđenju. U tom će djelu napisati jednu od rečenica po kojoj je poznat: religija je opijum naroda. Koje je to djelo i tko je njegov autor? Zašto je on u njemu napisao tu rečenicu? Na ta ćemo pitanja uz sugovornika dr. Mislava Žitka s Odsjeka za filozofiju Filozogskog fakulteta u Zagrebu pokušati odgovoriti u Occamovoj britvi.

O tom djelu najbolje govore njegova prva i zadnja rečenica. Prva je rečenica moto koji je autor preuzeo od austrijskog pisca Ferdinanda Kurnbergera: „… i sve što znamo, što nismo samo čuli hučati i bučati može se reći u tri riječi“. Drugu rečenicu napisao je sam autor: „O čemu se ne može govoriti, o tome se mora šutjeti“. S tom rečenicom završava ovo kratko, važno i zagonetno djelo. O kojem je to djelu riječi? Tko je autor tog djela? Poslušajte u Occamovoj britvi.

Do 7. listopada 1930. godine smatralo se da je moguće ostvariti veliki plan matematičara Davida Hilberta koji se zalagao za striktni formalizam u matematici, koncepciju prema kojoj simboli i operacije na simbolima čine središte matematike. To je trebalo osigurati siguran temelj matematike, teorija je trebala biti kompletna, konzistentna i neproturječna. A onda je 7. listopada 1930. za govornicu konferencije matematičara u Königsbergu izašao 24 godine star matematičar Kurt Gödel i održao predavanje nakon kojeg je bilo jasno da Hilbertov plan nije moguće ostvariti. Što je Gödel rekao tog 7. listopada 1930. godine? Poslušajte u Occamovoj britvi.

Taj je filozof postavio ovo pitanje: Što bi odlučio kada ne bi znao tko ćeš biti? U svojoj knjizi Teorija pravednosti on je postavio koncepciju uređenja društva koja se temelji na dva opća načela pravednosti. Da bismo se uopće dogovorili kako bi trebalo biti uređeno to pravedno društvo, mi ne bismo smjeli znati koji je naš položaj u tom društvu. Tako bismo bili pristrani, vođeni našim interesima. O tom novom društvu trebali bismo se dogovarati iza vela neznanja. Kakav je taj veo neznanja? Koji ga je filozof postavio? Poslušajte u Occamovoj britvi.