Advertise on podcast: Occamova britva

„Pojedinci imaju prava i postoje stvari koje im nijedna osoba ili skupina ne smije učiniti (a da ne povrijedi njihova prava). Ta su prava tako čvrsta i dalekosežna da se postavlja pitanje što država i njezini dužnosnici smiju činiti, i mogu li uopće išta činiti“. S ove dvije rečenice počinje djelo Roberta Nozicka Anarhija, država, utopija. Što znače te riječi? Koliko je radikalna vizija države i društva Roberta Nozicka? Je li za njega uopće opravdano postojanje bilo kakve države? ? To su teme današnje Occamove britve. Naš je sugovornik doktor Neven Petrović s Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci.

„Tijekom većeg dijela od otprilike 150 000 godina koliko ljudska vrsta postoji, ljudska bića živjela su u razmjerno malim i blisko povezanim društvima, s primitivnom tehnologijom koja im je omogućavala da utječu samo na svoju neposrednu okolinu. No znanošću i tehnologijom ljudi su radikalno promijenili svoje životne uvjete, dok je njihova moralna psihologija vjerojatno ostala u osnovi ista tijekom cijele te promjene. Tvrdimo da ljudska bića po svojoj prirodi nisu opremljena moralnom psihologijom koja bi im omogućila da se nose s moralnim problemima koje stvaraju ti novi životni uvjeti“. Tim su riječima Julian Savulescu i Ingmar Persson počeli knjigu Nespremni za budućnost. U njoj su pored dijagnoze predložili i način na koji ljudska bića mogu izbjeći katastrofu. Koji je to način? Poslušajte u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik doktor Viktor Ivanković sa zagrebačkog Instituta za filozofiju.

Godine 1755. napisao je Raspravu o podrijetlu i osnovama nejednakosti među ljudima u kojoj je nastojao odgovorio na pitanje kako su ljudi izgubili svoju slobodu. Sedam godina kasnije napisao je djelo koje počinje ovim spektakularnim riječima: Čovjek se rađa slobodan, a posvuda je u okovima. U toj je knjizi naslovljenoj Društveni ugovor pokušao odgovoriti na pitanje kako ljudi mogu vratiti izgubljenu slobodu. Za vraćanje te slobode ključno je bilo nešto što je on nazvao opća volja. Tko je on? Što je ta opća volja? Poslušajte u Occamovoj britvi u kojoj nam je sugovornik profesor doktor Žarko Puhovski

„Neka se ultrainteligentni stroj definira kao stroj koji može daleko nadmašiti sve intelektualne aktivnosti bilo kojeg čovjeka. Budući da je projektiranje strojeva jedna od tih intelektualnih aktivnosti, ultrainteligentni stroj mogao bi projektirati još bolje strojeve; tada bi nedvojbeno došlo do „eksplozije inteligencije“, a ljudska bi inteligencija ostala daleko iza“. Ovako je matematičar Irving John Good previdio mogućnost da se stvori superinteligencija. Hoće li se ovo dogoditi tek treba vidjeti, ali već i danas umjetna inteligencija, čak i ako nije superinteligentna, stvara niz etičkih problema. O nekima od njih govorit ćemo danas u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik doktor Tomislav Bracanović.sa zagrebačkog Instituta za filozofiju.

Ako bi on poznavao sve sile koje pokreću prirodu i položaje svih čestica od kojih se priroda sastoji, za njega ništa ne bi bilo nesigurno. On bi znao kretanja svih tijela, u njegovim očima budućnost bi bila poput prošlosti. Kakvo je to biće? Saznajte u Occamovoj britvi u kojoj je sugovornik prof. dr. Boran Berčić.

U dijalogu Protagora, napisanom oko 380. prije naše ere, Sokrat postavlja ovo pitanje: „Kako objašnjavate to što smo nazvali biti slabiji prema nasladama? To je početak rasprave u filozofiji o nečemu što se na starogrčkom zove akrasia, ova slabost prema nasladama, kako ju naziva Sokrat. Danas u Occamovoj britvi govorit ćemo o toj slabosti i kako je ona moguća. Naš je sugovornik doktor Filip Grgić sa zagrebačkog Instituta za filozofiju.

Svoje prvo veliko djelo objavio je u 36. godini. Dok ga je završavao slušao je tutnjavu bitke kod Jene u kojoj je Napoleonova vojska teško porazila prusku vojsku. Vidio je i ulazak Napoleona u Jenu, nazvao ga je „svjetskim duhom na konju”. Povijest ga je oduvijek privlačila, kada je postao profesor filozofije u Berlinu godinama je držao predavanja o njoj koja su nakon njegove smrti i objavljena. U tim je predavanjima spomenuo i sintagmu „lukavstvo uma”. Tko je taj filozof? Što je to lukavstvo uma i kakva je njegova uloga u povijesti? To su teme Occamove britve. Naš je sugovornik profesor doktor Žarko Puhovski.

Tales je bio prvi koji je tvrdio da je duša u svemu pomiješana i dokazivao to magnetom i jantarom koji privlače druge predmete. Danas u filozofiji postoji pravac koji tvrdi da je svijet prožet sviješću, da i najmanja čestica ima svijest. Taj se pravac naziva panpsihizam i prema svojim zastupnicima on nam može dati ujedinjenu koncepciju prirode i tako izbjeći pojednostavljenu sliku svijeta koju daje fizikalizam i podijeljenu sliku svijeta koju daje dualizam. Za kraj ove sezone emitiranja Occamove britve govorit ćemo o tom panpsihizmu. Naš je sugovornik dr. Nino Kadić sa zagrebačkog Instituta za filozofiju. Nova sezona emitiranja Occamove britve počinje 10. rujna 2026.

Godine 1967. u časopisu Oxford Review engleska filozofkinja Philippa Foot ovako je postavila taj problem: „Pretpostavimo da se sudac suoči s izgrednicima koji zahtijevaju da se pronađe krivac za određeni zločin i prijete da će se u suprotnom krvavo osvetiti određenom dijelu zajednice. Budući da je pravi krivac nepoznat, sudac smatra da može spriječiti krvoproliće samo tako da optuži neku nevinu osobu i da je pogubi. Uz ovaj primjer navodi se još jedan u kojem pilot čiji će se avion srušiti odlučuje hoće li ga usmjeriti od naseljenijeg u manje naseljeno područje”. Nakon ovih primjera Philippa Foot dala je još jedan, onaj jurećeg tramvaja. Po tom jurećem problemu taj etički problem je i najpoznatiji. Kakav je to problem jurećeg tramvaja? Poslušajte u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik dr. Tomislav Bracanović sa zagrebačkog Instituta za filozofiju.

Živio je više od dvije godine u kolibi u šumi. Kolibu je sam sagradio, hranio se povrćem i bobicama koje je ubrao u šumi ili sam uzgojio. Taj život u kolibi iskoristio je kako bi napisao knjigu po kojoj je poznat i danas. Godine 1846., dok se šetao pored rodnog grada, presreo ga je poreznik i zatražio da plati porez koji je on odbijao plaćati u znak protesta zbog rata Sjedinjenih Država protiv Meksika i zbog ropstva na jugu. Odbio je platiti zaostali porez i završio je u zatvoru. Na temelju tog iskustva nastat će njegovo drugo veliko djelo koje se čita i danas. Tko je on? Koje je to djelo? Zašto je ono i danas važno? Poslušajte u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik profesor doktor Žarko Puhovski.

Bio je sjajan matematičar, odigrao je ključnu ulogu u razbijanju nacistički šifri. Prvi je postavio arhitekturu modernih računala. Godine 1950. objavio je rad Računalni stroj i inteligencija koji je počinjao riječima: „Mogu li strojevi razmišljati?'“. U tom je radu predložio test koji je trebao utvrditi mogu li strojevi misliti kao ljudska bića i možemo li mi razlučiti razgovaramo li s takvim inteligentnim strojem ili s ljudskim bićem. Tko je taj matematičar? Kakav je taj test? Poslušajte u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik profesor doktor Zvonimir Šikić.

Platon ga nije volio, navodno je htio zapaliti sva njegova djela. Diogen Laertije u Životima i mišljenjima istaknutih filozofa piše da je u filozofiji bio poput borca u petoboju: bavio se fizikom i etikom, matematikom i općom kulturom, imao je i znanje o umjetnostima. Najpoznatiji je po ovom učenju: „Počela svega jesu atomi i praznina, a sve ostalo jest subjektivno mnijenje. Svjetovi su beskrajni, rođeni i propadljivi“. Tko je on? Kako je došao do učenja o nevidljivim, nedjeljivim tjelešcima koja čine ovaj naš svijet i kozmos? Poslušajte u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik dr. Boris Kožnjak sa zagrebačkog Instituta za filozofiju.

David Hume pisao je o razboritom promatraču, Adam Smith o nepristranom promatraču. John Rawls pisao je o velu neznanja i taj je veo ključan za njegova načela pravednosti prema kojima svaka osoba treba imati jednako pravo na najširi sustav jednakih temeljnih sloboda te da društvene i ekonomske nejednakosti treba urediti tako da su one na najveću korist najlošije stojećih. Kanadski filozof Gerald Jerry Cohen dovest će u pitanje i veo neznanja i načela pravednosti izvedena iz njega. Prema Cohenu iz vela neznanja i tih načela pravednosti može izaći samo daljnja nejednakost. Zašto su Cohenu tako smetali i veo neznanja i iz njega izvedena načela pravednosti? Poslušajte u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik doktor Viktor Ivanković sa zagrebačkog Instituta za filozofiju.

Bio je osnivač i prvi čovjek Komunističke partije Italije. Fašističke vlasti uhapsile su ga 1926. kako bi, kako je to na suđenju izjavio javni tužitelj, zaustavile njegov mozak na dvadeset godina. On je onda u 11 godina tamnovanja napisao oko 3 000 stranica koje su prokrijumčarene iz zatvora i objavljene kao Zatvorske bilježnice i Pisma iz zatvora. U tom se njegovom djelu posebno ističe pojam kulturne hegemonije o kojemu se danas raspravlja i na ljevici i na desnici. O kojem je to misliocu riječ? Zašto je taj pojam kulturne hegemonije i danas bitan? Poslušajte u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik dr. Mislav Žitko s Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

11. travnja 1961. u Jeruzalemu počeo je zasjedati posebni okružni sud. On ne zasjeda u uobičajenoj sudnici, zbog velikog interesa za to suđenje za sudnicu je preuređena dvorana kazališta Beit Ha'am koja je mogla primiti 750 ljudi. Trojica sudaca sude čovjeku koji sjedi u za metke neprobojnoj staklenoj kabini, čovjeku srednjega rasta, mršavom, srednjovječnom, proćelavom, lošeg zubala, koji će tijekom suđenja istezati mršavi vrat prema sudačkoj klupi. Ime optuženika, koji publiku u sudnici nikada neće pogledati, je Adolf Eichmann. S tog će suđenja izvještavat će i Hannah Arendt i napisat će o tome knjigu pod naslovom Eichmann u Jeruzalemu. U podnaslovu ona je napisala ove riječi: banalnost zla. Zašto je Hannah Arendt napisala te riječi? Poslušajte u Occamovoj britvi. Naš je sugovornik profesor doktor Žarko Puhovski.